O meni

Kao dijete često sam se osjećala odbačenom od svoje sredine, neviđeno i usamljeno. Imam i lijepa sjećanja koja povezujem s ljetnim praznicima koje sam provodila kod bake. Bili su to dani puni  topline, živosti, igre, istraživanja, spački i druženja s vršnjacima.  U periodu mog odrastanja moja obitelj se često selila. Zbog toga sam morala naučiti kako se prilagoditi novoj sredini, steći nove prijatelje, učiti jezike, upoznavati nove kulture i sl. S osamnaest godina vraćam se svojim korijenima, Hrvatskoj.  Za vrijeme Domovinskog rata u Splitu upisujem fakultet za Management u turizmu. Ponovno nova sredina, novo društvo, prilagodba ali i pronalazak svojih korijena.

Po završetku fakulteta a zatim i ulaskom u brak, postala sam majka dvoje prekrasne djece. Unatoč obiteljskoj idili gdje sam se osjećala voljenom i podržanom, unutar sebe sam osjećala veliku prazninu i osjećaj da mi nešto nedostaje.  Moja potraga počinje s iskrenom namjerom da mi napokon netko objasniti što meni nedostaje i kako doći do ispunjenja, odnosno zadovoljstva.

2010. godine upisujem školu CIR (Centar za Integrativni Razvoj) u Splitu. Tu sam iskusila i naučila kako sve naše neprorađene emocije ostaju zarobljene u tijelu i rade protiv nas. Mi smo tjelesna, emocionalna, mentalna i duhovna bića i kako bi došli do osjećaja zadovoljstva moramo raditi na svim segmentima i dovesti ih u ravnotežu. Nakon godina učenja i traženja sebe, naučila sam se prihvatiti bez osude, biti prisutna sa svim što me je oblikovalo kao osobu, proći kroz emocije i ne ostati zarobljena u starim pričama. Naučila sam kako podržati sebe i iz tog mjesta podržati svoju obitelj, prijatelje i klijente. Spoznala sam što su to zdrave granice, otkrivala svoje potencijale, vještinu komunikacije. Sada pomažem drugima u ostvarivanju svoga potencijala kako bi vodili smisleniji i kvalitetniji život. Kroz školovanje sam spoznala da iza svih naših mana i nedostataka stoji neotkriveni potencijal. Naučila sam da iza osjećaja straha stoji sposobnost prisustva u kontaktu, iza tuge je snaga i suosjećanje, iza krivnje je osjećaj slobode, iza srama naša senzualnost i gušt, ….Veselim se svakoj osobi koja dođe na terapiju jer me zanima koju priču nosi i koje potencijale ima a nije ih svjesna. Gledajući, prateći i podržavajući osobu u njenom  ostvarenju i uspjehu, osjetim zadovoljstvo i ponos što mogu biti svjedok u njihovom samorazvoju. Njihova  transformacija mi svaki put daje još jednu potvrdu da sam izabrala svoj poziv sa srcem.