Zašto ulazimo i ostajemo u odnosu koji nije dobar za nas i kako izaći iz njega
Naša prirodna potreba je da ostvarimo zdrave partnerske odnose u kojem pokušavamo doći do cjelovitosti našeg bića, do sreće i ispunjenja, odnosno do osjećaja da budemo voljeni i da volimo.
Nakon početne idile i zaljubljenosti, počinjemo otkrivati različitosti i mane kod partnera koje mogu postati velike prepreka, a naši snovi postaju nedosanjani san. Često kroz odnose se možemo osjetiti neispunjeno, kao da nemamo vlastitu slobodu, da je gubimo u odnosu s partnerom, gubimo svoje srce ili kao da druga osoba ne zna prepoznati naše čežnje i potrebe.
Imamo puno definicija ljubavi, ali većina nas ističe pet vidova ljubavi a to su: PRISUTNOST, PRIHVAĆANJE, UVAŽAVANJE, SLOBODA, NJEŽNOST.
Ove kvalitete ljubavi mi stječemo još od prvog dana života u odnosu s majkom ili nekim drugim primarnim skrbnikom, pa sve dok naša psihološko – emocionalni krug ne završi svoje sazrijevanje, negdje oko osamnaeste godine.
Ono što je važno za reći, da ove kvalitete mi kroz cijeli život nadograđujemo i produbljujemo u odnosima a posebno kroz partnerske odnose. Problemi nastaju kada kroz djetinjstvo nismo dobili dovoljno dobroga ili smo ga dobili u kombinaciji sa „lošim“. Kad kažem „lošim“, mislim na odbacivanje od strane roditelja, neviđenja, nevrednovanja nas kao jedinstvene osobe, omalovažavanje, kritiziranje, posramljivanje,… Ono što se tada dogodi jeste da se naša cijela psiha organizira tako da ispravimo ono što je bilo loše u odnosu s roditeljima kroz odnos s partnerom. Tako u vezu ulazimo iz pozicije nezrelog i ranjenog djeteta, koje ima potrebu kroz ovaj sada odnos ispraviti sve što nije valjalo i dobiti što nije dobilo. Nažalost, brzo spoznamo da naš partner nije voljan biti nama roditelj i mi tada ulazimo u sukobe, s nezavršenim zadatkom.
Ono što kroz terapije radimo, jeste da učimo kako sada sebi postati najbolji roditelj, zacijeliti naša loša iskustva i naučiti kako biti zrela, odgovorna osoba i u zreloj ljubavi s partnerom.