Integrativna terapija postoji preko sto godina a kod nas je postala popularna u zadnjih desetak godina. Nastala je spajanjem više psihoterapeutskih pravaca i u svom radu dodaje duhovnost kao neizostavni dio naše cjeline. Integrativni terapeut radi na svim vašim razinama bića a to su mentalna, emocionalna, tjelesna i duhovna. Kroz komunikaciju osvještavamo našu problematiku i imenujemo ih. Pokretanjem tijela, postavljajući ga u određene položaje oslobađamo autentične emocije koje su ostale blokirane na tjelesnoj razini. Zatim, dolazimo do spoznaje koja je naša stvarna potreba ostala zarobljena u emociji. Rasterećujemo tijelo i stvaramo nove puteve ka većem guštu, zadovoljstvu i osjećaju
„ja mogu, ja imam pravo na svoje potrebe“
. U radu s ekspresijom (bijesom) otpuštamo frustraciju i bijes koji je ostao zarobljen u našim pričama, oslobađamo se naboja i dovodimo tijelo u veću protočnost s jasnim granicama
„što želimo a što ne želimo“
u životu.
Ako smo u skladu s emocijama i mislima, otvara nam se duboka širina (svijest) i spoznaja o našem zadatku u ovom životu.
Kroz terapijski proces osoba napokon doživljava pozitivno iskustvo kao odgovor na bol iz djetinjstva. Kao djeca nismo imali kapacitet kako bi se nosili sa svim neugodnim osjećajima a za mnoge nam autoriteti nisu dali dozvolu. Zato, kroz integrativnu terapiju mi stvaramo kapacitet za nositi se njima i na razini neuronskih puteva događa se novo povezivanje sinapsi, novi pozitivni neuronski putevi s novim iskustvima koje dobijemo na terapijama a razvijamo ih kroz životni put. Osobe koje redovitim odlaskom na terapije ponavljaju nova pozitivna iskustva, stvaraju novi obrazac ponašanja i doživljavaju sebe i životne situacije s pozitivnijim stavom. Svaki problem je kao izazov i mogućnost za veći rast i zadovoljstvo.