Olivera Drutter | Osobne granice
15588
post-template-default,single,single-post,postid-15588,single-format-standard,qode-quick-links-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,paspartu_enabled,paspartu_on_bottom_fixed,qode-child-theme-ver-1.0.0,qode-theme-ver-11.2,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-5.2.1,vc_responsive

Osobne granice

Znate li se zauzeti za sebe, reći što želite a što ne želite ?

Granica je pojama koja dijeli dva prostora koja nisu ista, ali što su to onda osobne granice?

Osobne granice su naš osjećaj vlastite osobnosti. One nam omogućavaju da otkrijemo tko smo u odnosu prema drugim ljudima. Granice nas štite i osiguravaju nam to da budemo jedinstveni. One nam omogućavaju da se približimo drugim ljudima ali nam isto tako dopuštaju da se udaljimo od njih. Zdrave granice nam pomažu da se pravilno odnosimo prema drugima, ali i da izbjegnemo da nas prevare odnosno zlostavljaju. One određuju stupanj naše emocionalne, mentalne i psihičke zrelosti. U njima se osijećamo kao „gazde svog prostora“ i ništa ih nemože poljuljati ili uvjetovati ako smo ih svjesni. Kad smo ih svjesni, mi izazove doživljavamo kao priliku za rast, nebojimo se konfrontacije, znamo „što želimo a što ne želimo“, odnosno što je dobro za nas.

Većina ljudi bila toga svijesna ili ne, borimo se sa problemima vezano za granice, tako što izbjegavamo neke ljude ili mijesta, suviše pijemo ili pušimo na zabavama jer se jedino tako možemo osijetiti opušteno, zatim provodimo vrijeme sa ljudima koji nam nisu dragi jer mislimo  da ćemo ih povrijediti, nikad nam se nečini da izgledamo dovoljno dobro, mijenjamo svoje ponašanje u jalovom nastojanju da se osijećamo sigurno, zaštičeno, voljeno,…

Svoje granice počinjemo razvijati sa svoje dvije godine, kada izlazimo iz simbijotskog odnosa sa majkom i ulazimo u fazu separacije. Period od druge do treće godine je obilježen je riječu „“Ne“ i „Neću“. Na taj način mi stvaramo svoj osobni psihološki prostorili identitet, u kojem postajemo „svoje gazde“. Ono što se često događa u odnosu sa majkom i ostalim autoritetima jeste da nas ušutkuju, nedaju nam dovoljno informacija, ignoriraju nas ili manipuliraju. Osobne granica razlikujemo kao : emocionalne, mentalne, tijelesne i duhovne.

Tijelesna prva granica je koža i najvažniji je osijetilni organ preko kojega ostvarujemo svoj prvi kontakt sa svijetom, majkom a kasnije i u sexualnosti. Djeca uče, kad je riječ o tijelu, razlikovati „javne“ i „intimne „ dijelove  i to je na neki način lekcija o osbnim granicama. Ključno je kako roditelji reagiraju kada se dijete počne spontano dirati, njihov stav prema svojoj sexualnosti odredit će kakav stav ćemo imati i mi o svojoj sexualnosti. Ako je tema sexualnost zabranjena u krugu obitelji vjerojatno ćemo i mi sami oko svoje formirati puno srama i krivnje.  Najočitiji oblici povrede fizičke granice je sexualno zlostavljanje, a manje očiti oblici – zanemarivanje i napuštanje dijece.

Emocionalne granice nam daju sposobnost da osijećamo tuđe emocije i da ih nemješamo sa svojim osijećajima.  Kad imamo zdrave emocionalne granice mi nemijenjamu našu bazu osijećaja u kontaktu sa drugim osobama. Naivnost je jedna od čestih osobina koje imaju osobe sa povređenim emocionalnim granicama, to je psihološko nesvijesno izbjegavanje stvarnosti. Nastaje često iz manipulativnog odnosa sa roditeljima kada bi nas uvijeravali u nešto da bi izbjegli svoju odgovornost npr. dobijemo batine od roditelja a onda informaciju „ to je za tvoje dobro, ti znaš da te mi volimo…“ Isto tako ako su roditelji emocionalni nezrele osobe mi kao djeca preuzimamo odgovornost za njihove potrebe, naučimo zanemarivati svoje potrebe i brinemo se kasnije za tuđe potrebe, to isto važi i za roditeljske probleme. Najuočljivi  primjeri emocionalno zlostavljane djece je kada ih roditelji ponižavaju i izruguju im se, takva djeca u odrasloj dobi se skrivaju iza zidova unutar kojih je teško doći i kad im želimo dati nešto ljepo kao npr. kompliment.

Zdrave intelektualne (mentalne) granice dopuštaju nam da vjerujemo svojoj percepciji. One nam otkrivaju što želimo a što neželimo, nemiješamo ih sa željama drugih. Dali ste se ikada našli u situaciji da ste kupili stvare koje vam netrebaju, da ste pristali ići na ljetovanje sa društvom koje vam nije bilo po volji, ili ste možda pristali na to da odradite posao koji nije vaš, već od svoga kolege s posla jer on nezna ili nema kad to napraviti,… i kako ste se osjećali nakon toga? Iskorišteno, izmanipulirano, naivno, prevareno,….dali ste osijetili navalu bijesa i osjećaj krivnje jer ste izdali sebe?

Duhovnost je iznad religije, ona uključuje sve religije ia duhovne granice nam omogučuju da vjerujemo kako u svemiru postoji sila veća od nas.

Duhovno zlostavljanje je kada se Bog koristi kao kazna. Takva kazna rađa prisilu u kombinaciji sa stidom, strahom i osjećajem da nevrijedimo i nezaslužujemo Božju ljubav. Jedan od očitih primjera je kada se roditelji i društvo služe zastrašivanjem djece „Kaznit će te Bog“.

Život se sastoji od pokušaja, promašaja i uspjeha. Ako imamo zdrave granice i pogriješimo, mi imamo sposobnost za popravak jer imamo svjest. Ali ako su nam granice slabe, ulazit ćemo stalno u nezdrave odnose i situacije i na kraju možda odustanemo od pokušaja. Budite hrabri i zauzmite se za sebe, naučite što su to zdrave granice i živite život sa više snage, jasnoće i ljubavi prema sebi.